Najbolji filmovi 2022

8.5/10 - OBOŽAVAM OVO
ŠTO OČEKIVATI?: "X" PREQUEL, KVALITETAN, LAGANI HOROR/SLASHER (NIJE STRAŠAN), SPOR, JEDINSTVEN, JEDNOSTAVAN, ODLIČNA GLUMA I REŽIJA (FENOMENALNA MIA GOTH)
PREDNOST/MANA: ODLIČNA GLAVNA ULOGA / MRVICU SPOR
SLIČNO: X (2022), MISERY (1990)

POHVALA: Uopće se neću zamarati sa trenutnom ocjenom koju ovaj film drži na imdb-u, što se mene tiče ovo je gotovo pa remek djelo. Znam da nisam lud kad to govorim jer i legendarni redatelj, Martin Scorsese, nije skrivao koliko je oduševljen ovim filmom, nazivajući ga "očaravajućim" i "divljim". Apsolutno sam oduševljen, a ušao sam u ovaj film sa nikakvim očekivanjima, skoro sam ga i preskočio. Ovo nije klasični horor, može se i raspravljati da li je uopće horor, tako da je pogodan i za širu publiku, oni koji očekuju "jumpscare" ili neko veliko nasilje, mogli bi ostati razočarani. Vjerujem da je bilo puno takvih koji su bili razočarani nedostatkom horora, možda se i u marketingu dosta griješilo, ovo je sigurno film koji je više za ozbiljniju i zreliju filmsku publiku. Najstrašnija scena u filmu je kada jedan od likova shvati da su mu svi snovi odjednom uništeni, ta jedna reakcija, ne ubijanje, ne neki "jumpscare", već obična reakcija, je bila toliko duboko zastrašujuća da mi je utjerala strah u kosti, to je bio zaista jedan nevjerojatan filmski trenutak. Pravi horor ovog filma leži u tome da počnete prepoznavati sami sebe u tim likovima.
"Pearl" je prequel, ili neki pred-nastavak, filma "X", koji je izašao ranije ove godine, zapravo, može se reći da je ovo savršeni "prequel". Koliko je ovaj film dobar dovoljno govori to da nisam bio nešto pretjerano oduševljen sa "X" i uopće me nije bilo briga za neki nastavak jer nisam vidio nikakav bogzna što potencijal, ali nakon ovog moje mišljenje se drastično mijenja. "Pearl" ne samo da je samostalno odličan film, već fenomenalno djeluje i na drugi film, tako da ga, retrospektivno, čini puno boljim kada se stave jedan pored drugog, čak nije ni važno kojim redoslijedom krenuli u gledanje. Nikad nisam doživio da mi drugi film toliko drastično promijeni mišljenje o prvom.
"Pearl" je baš film po mom ukusu, slasher koji je istovremeno i ozbiljan i zabavan za gledati, pun odličnih, kvalitetnih scena i kadrova, crnog humora, i stvarno vanserijski odglumljen. Ono što je glavna glumica, Mia Goth, napravila u ovom filmu, teško je opisati - ovo je definitivno bio njezin "show". Uloga psihopatskih ubojica je u velikoj većini rezervirana isključivo za muškarce, ja se sad stvarno ne mogu sjetiti niti jednog dobrog primjera gdje je to bila žena (možda Kathy Bates u "Misery"). Mia Goth i njezin lik, "Pearl", su tu ulogu ženskog psihopate odradili nestvarno dobro, ja nisam mogao vjerovati da je to ista glumica kao iz prošlog filma. Bila je čas smirena, čas vesela, čas opsesivna, čas manijakalna - bilo me strah njezinog lika, ne zbog ubijanja, već zbog toga koliko je ona bila uvjerljiva u svemu tome, žderala je svaku scenu u kojoj je bila. Po meni, ona je već sad glavni favorit za oscara, a i film bi trebao dobiti nominaciju, što se neće dogoditi jer ljudi iz nekog razloga uporno ne žele dati priliku filmovima iz ovog žanra. Nažalost, teško da će i Mia ući u užu konkurenciju za oscara, zbog istog razloga. Osim glume, film je snimljen - boli glava, paleta boja je bila kao da gledate neku uvrnutu verziju "Alise u zemlji čudesa", krcat je fenomenalnim kadrovima, mislim, teško je uopće naći neku kritiku. Iskreno, ovo bih mi mogao biti najbolji horor koji sam gledao još od prvog "Conjuringa", znači od 2013. godine.
KRITIKA: Možda je mogao biti nešto brži, bilo je par razdoblja u prvoj polovici filma gdje sam počeo čačkati po mobitelu, ali to je možda više zato što nisam mislio da će film biti tako dobar u cjelini. Bio je jedan monolog pred kraj, za koji mislim da je malo previše odužio, odnosno, čak i nije bio predug, već nisu toliko trebali inzistirati da to bude jedan dugi kadar. Da se tu i tamo prebacilo na reakciju druge osobe, siguran sam da bi ta scena bila još puno bolja.
PROPUŠTENO: Možda su mogli u zadnjih 20min staviti i njezinog muža, malo vidjeti njihov međusobni odnos i zašto je on toliko zaštitnički postavljen prema njoj u filmu "X". Ovak mi je samo odjednom banuo pred kraj, a očekivao sam ga dosta ranije, zbog razvoja njegovog lika.

8.4/10 - NITKO KAO AVATAR
ŠTO OČEKIVATI: AKCIJA/AVANTURA, OBITELJ, VIZUALNO SAVRŠEN, JEDINSTVENO ISKUSTVO
PREDNOST/MANA: SAVRŠEN FILM ZA POGLEDATI U KINU / TRAJANJE FILMA
SLIČNO: AVATAR (2009), THE ABYSS (1989)

POHVALA: Čuo sam dosta kritika i prigovora na ovaj film, i sam ih imam velik broj, ali koga mi zavaravamo? Možemo biti šupci i cinici koliko hoćemo ali činjenica je da "Avatar: The Way of Water" pruža jedno nevjerojatno filmsko iskustvo pored kojeg svi ti prigovori i kritike djeluju beznačajno u usporedbi. Daleko je od savršenog filma, to će se svi složiti, ali nitko normalan mi ne može reći da njegova kupljena ulaznica nije vrijedila svakog eura, čak bih rekao da je krađa pogledati ovakav spektakl za cijenu normalne kino ulaznice.
Teško mi je reći koji je bolji od dva filma, oba imaju slične "manjkavosti", ali oba sadrže nestvarnu količinu vrijednosti samo u savršenom vizualnom dojmu koji gledatelj dobije, nevjerojatno je da ovakvi filmovi uopće postoje i kao što imamo "svjetska čuda", tako i oba Avatara možemo nazvati "filmskim čudima". Samo je taj vizualni dojam dovoljan da dobije mjesto u top 3 filma 2022. godine, lagano. Priča je dovoljno uvjerljiva da vas drži unutra, a to je jedino bitno, nakon toga efekti uzimaju stvari u svoje ruke, moglo bi se reći da manipuliraju sa vama do kraja filma. Vizualni efekti u ovom filmu zaista djeluju nestvarno dobro, daleko ispred svega što danas možete vidjeti u filmskoj industriji, Marvel u usporedbi ispada kao grupa nesposobnih amatera. Kompjuterska animacija u većini današnjih visoko budžetnih filmova izgleda smiješno i neuvjerljivo, toliko da sam se počeo pitati koji je uopće smisao svega toga, posebno kad se dogodi da neke stvari napravljene prije 30 godina izgledaju puno bolje i uvjerljivije od onih napravljenih danas. Ali, dogodi se ovakav film i onda vidim za što je sve sposobna današnja tehnologija. Ne znam da li postoji 5 sekundi u cijelom filmu, u kojima stvari nisu izgledale super uvjerljivo, svaki pokret je ispeglan do savršenstva. Na trenutke sam ostao preplavljen emocijama, ne zbog priče, već samo zbog vizualnog dojma, koji je toliko moćan da vam je potrebno neko vrijeme da se vratite u stvarnost nakon što film završi. Avatar je vrhunac filmskog doživljaja, jedinstven je, niti jedan film ne djeluje tako moćno u kinu poput njega, zato horde ljudi navaljuju u kina kako bi ga pogledali. Ako postoji film koji vrijedi pogledati u kinu - to je definitivno ovaj. Pokušajte naći vremena za ovo dok je još u kinima, stvarno bi bila šteta da ovo propustite, ovo je razlog zašto velika moderna kina postoje.
KRITIKA: Iako su efekti 10/10, moramo se u jednom trenutku vratiti u stvarnost i pogledati ostale stvari, a njih je podosta ako ćemo gledati svaku sitnicu, jer film traje 3h i 12min, i tu stvarno ima svega. Loši dijalozi, trajanje filma, upitna gluma, besmisleni likovi, priča koja je posvuda, a opet - nije dovoljno široka, ima tu svega. Najveći problem filma je njegovo trajanje, ne samo jer se bez problema moglo izbaciti barem 30min filma i ništa se ne bi izgubilo, već zato što zbog toga i gube popriličnu zaradu u kinima (manje mogućih projekcija). Priča je bila posvuda, bilo je previše svega, film želi biti obiteljska/teen drama, sci-fi pustolovina, akcijski film i eko propaganda, sve u jednom, čak je i bilo dosta, meni "omiljenih", "jumpscare" trikova. Iako je bilo svega, na kraju pola toga postane nevažno i sve se svede na čistu akciju, pa se pitate koji je bio smisao svega toga. Jedan tren govore o miru i ne ubijanju, koliko god se ono činilo opravdano, desetak minuta kasnije - opći pokolj.
Koliko god to suludo zvučalo, zapravo imam osjećaj da je James Cameron htio napraviti još duži film od 4-5 sati, ali je shvatio da je pretjerao pa je to sveo na mizerna 3 sata, unutar kojih nije "stigao" zaključiti na pravi način sve što je zamislio pa je ovako ispalo. Koliko god on htio napraviti gomilu toga, opet se sveo na istu stvar koju je napravio i u prvom dijelu - jednu manju priču koja nije puno unaprijedila širu sliku stvari, moglo bi se reći da se priča nije pomaknula sa mjesta. I dalje nemamo odgovore na bitna pitanja vezana na "nebeske ljude", nismo dobili nikakav pogled na moguću završnicu, nemamo "pravog" negativca, po meni, tu nedostaje i malo politike, stvarno se nadam da ćemo u trećem dijelu napokon dobiti nešto od svega toga. Trenutni negativac nije nešto pretjerano zanimljiv lik, nadam se da će se njegova priča debelo isplatiti i da će opravdati odluku da bude u tri filma. Njegovo "iskupljenje" i promjena strane je samo pitanje vremena, ali to su trebali zaključiti već u ovom filmu, ili nas bar upoznati sa "pravim" negativcem, jer ovako riskiraju da ljudi izgube interes za treći dio, a mislim da nitko nije pretjerano zainteresiran za nastavak ove priče sa istim negativcem, dva filma su i previše za njega. Još nekoliko likova "duguje" jako puno kako bi opravdali svoje postojanje, ali neću gubiti vrijeme za njih.
PROPUŠTENO: Puno ljudi misli da se moglo skratiti oko upoznavanja sa novim plemenom i obiteljske/teen drame oko svega toga, ali ja mislim da se najviše vremena izgubilo odmah na početku, na objašnjavanju što se dogodilo u vremenu između filmova - to se sve moglo napraviti kroz film, još bolje - moglo se ukomponirati u taj dio sa novim plemenom i tako bi se riješila oba problema. Samo tu bi izgubili 20 minuta filma. Trebalo je suziti broj likova i koncentrirati se više na one najvažnije. Razumijem što je Cameron htio postići sa likom Spidera, on je sredstvo koje će "preobratiti" negatica na dobru stranu, ali on je nažalost postao najveća žrtva u toj gomili besmislenih likova, njegova se uloga nije dovoljno jasno prikazala, umjesto toga, računalo se da publika sve shvati iz samo par njegovih reakcija i izraza lica. S druge strane, davalo se daleko previše prostora likovima koji nemaju nikakav utjecaj na priču. Priča je trebala biti puno više kompaktna, realizirana na više pragmatičan način, prostor oslobođen time se mogao iskoristiti za malo politike i pogled na širu priču, na većeg negativca. Ali opet, razumijem Camerona, čovjek je legenda i, vjerojatno, najuspješniji filmaš svih vremena, siguran sam da zna što radi i da ima jasnu viziju kako će ovo završiti.

8.3/10 - BIZARNA KOMEDIJA KOJA TRAŽI SMISAO U BESMISLU ŽIVOTA
ŠTO OČEKIVATI?: KUNG FU KOMEDIJA, MAŠTOVIT, JAKO ČUDAN, NIJE ZA SVAKOGA, ALTERNATIVNE STVARNOSTI, POZITIVAN, ZABAVAN
PREDNOST/MANA: JEDINSTVEN / NAGINJE PREVIŠE PREMA MLAĐOJ PUBLICI
SLIČNO: SWISS ARMY MAN (2016)

POHVALA: O ovom filmu će se sigurno još puno pričati ove godine, ali zaslužili su to, bome je trebalo hrabrosti za napraviti ovakvo nešto. Teško je uopće početi objašnjavati ovaj film, ja bih rekao da je ovo jedna krajnje bizarna avantura koja kaotično pleše na minskom polju potpunog apsurda, ali nekako ipak uspijeva proći kroz sve neokrznuta i uz to prenjeti dobru i pozitivnu poruku o životu. Istovremeno uspijeva biti kung fu akcijska komedija i fantasy obiteljska drama, ne mogu vjerovati da im je to prošlo, na pola filma sam bio siguran da će se sve raspasti, ali nije, kako je išao prema kraju, to je više dobivao smisao i bio bolji. Vjerujem da će ovo biti veliki hit među publikom, ja nisam vidio ništa slično, potpuno je jedinstven i orginalan, ima veliki potencijal da postane moderni klasik, to je i zaslužio jer je hrabro zagrabio u nemoguće i uspio nešto izvući iz toga. Svaka čast Danielsima za režiju, bome su napravili nešto posebno, ne mogu ni početi razmišljati koliko je tu truda uloženo.
KRITIKA: S obzirom da radnja pokriva više generacija jedne obitelji i njihove međusobne odnose, mislim da film zna pretjerati sa popularnim stvarima i ganjanjem pažnje mlađih generacija, mogli su malo više balansirati da naprave film koji bi bio jednako dobar za sve, ovako mislim da će se dobar dio starije publike nepotrebno isključiti kada vide da to nije namijenjeno njima. Nisam bio previše oduševljen sa glavnom negativkom, odnosno, sa glumicom Stephanie Hsu, nije mi bila uvjerljiva u toj ulozi, mogli su naći nekog sa više karizme.
PROPUŠTENO: Mogli su još koju scenu sa Raccacoonijem i kuharom staviti, oni su bili urnebesni, nadam se nekom spinoffu.

8.3/10 - 100% AMERIČKI FILMSKI SPEKTAKL
ŠTO OČEKIVATI?: BRZ, JEDNOSTAVAN, VRHUNSKA AKCIJA, SAVRŠEN ZA ŠIRU PUBLIKU
PREDNOST/MANA: VRHUNSKO KINO ISKUSTVO / ISFORSIRANA DRAMA
SLIČNO: MISSION:IMPOSSIBLE - FALLOUT (2018)

POHVALA: Baš prije samog filma sam komentirao neki članak koji je govorio o tome da publika u Cannesu 17 minuta plješće nakon filma, nije mi bilo jasno kakav debil i snob moraš biti da stojiš i plješćeš 17 minuta, i dalje mi nije jasno, no, malo je falilo da i ja, na trenutak, zaplješćem na kraju ovog filma, a to puno govori. "Top Gun:Maverick" je mokri san svih onih koji govore "takvi filmovi se više ne proizvode", film koji vas vraća u najbolje trenutke Hollywooda, barem one sa akcijske strane, ako se pronalazite u tome, onda je ovaj film ispoliran za vas do savršenstva. Ovaj film je dosta jednostavan, svjestan svojih granica, ali zato unutar tih svojih granica nema greške, film traje 131 min, ali je toliko kompaktan i točan, imate osječaj da je pola sata kraći. Zadnja trećina je kvalitetna i tehnički savršena adrenalinska jurnjava koja koja ostavlja bez daha, ja sam se naježio, zadnji put kad sam imao slično iskustvo je bio "Mad Max:Fury Road", koliko god nisam bio oduševljen isforsiranom klišej dramom, sve sam zaboravio nakon te trećine. Ako imate priliku otići pogledati ovaj film u kinima, svakako to napravite, ovaj film vrijedi svake kune, i više. Možda film nije bog zna šta kompleksan i slojevit, ali koga briga? Ovo je film iskrojen za užitak šire publike, nakon dugo vremena napokon nešto nepretenciozno, bez guranja društveno-političkih poruka od strane licemjernih snobova, i zaista se nadam da će svojim uspjehom potaknuti jedan novi val sličnih filmova.
KRITIKA: Priča je dosta ovisna o isforsiranim dramama, više bih volio da je to išlo barem malo prirodnije. Dijalozi znaju biti previše ispolirani, često se svode na objašnjavanje, više je "reci", a manje "pokaži". Film je u potpunosti dosegao svoj potencijal i ja sam mu dao maksimalnu ocjenu za to, što znači da je, koliko god to dobro koristi, ipak limitiran svojom jednostavnošću u usporedbi sa složenijim filmovima.
PROPUŠTENO: Odnos između dva glavna lika je trebao biti nešto bolje razrađen, mogli su žrtvovati scenu gdje su svi bez majica, da daju više prostora liku "Roostera", imao sam dojam da je on bio zakinut s obzirom na njegov utjecaj na samu priču.

8.2/10 - ZAISTA INSPIRATIVAN I IMPRESIVAN FILM
ŠTO OČEKIVATI?: ISTINITA PRIČA, SPAŠAVANJE, INSPIRATIVAN, SAVRŠEN ZA ŠIRU PUBLIKU
PREDNOST/MANA: KVALITETNA, ČISTA REŽIJA / IZOSTAVLJEN JEDAN DIO PRIČE
SLIČNO: THE IMPOSSIBLE (2012), HOTEL MUMBAI (2018)

POHVALA: U vrijeme nikad većih podjela, rata u Ukrajini, kronične otuđenosti, glupih i besmislenih svađa po društvenim mrežama, čovjek lako postane ogorčen prema svijetu, zaboravi da postoji i ona druga strana kovanice, koja je danas, nažalost, nekako gurnuta pod tepih, pa nekad čak i dočekivana sa podsmijehom. Dobar podsjetnik na tu drugu stranu možemo pronaći u ovom filmu. "Thirteen Lives" je film koji prati spašavanje grupe od 13 dječaka koji su zapeli u kompleksnom sustavu podzemnih špilja na Tajlandu, dosta poznat događaj koji je tada bio praćen u cijelom svijetu, ono što je tu fascinantno i nevjerojatno je koliko je to spašavanje zapravo bilo komplicirano i zahtjevno. Film jako dobro pokazuje kako ljudi mogu biti sposobni za zaista nevjerojatne pothvate, to radi na realističan, precizan način, bez šminkanja sa nekom pretjeranom, umjetno stvorenom dramom i bez davanja nekih izlizanih herojskih osobina svojim protagonistima. Rezultat toga je jedna priča koja zaista duboko i iskreno inspirira, jer u njoj vidimo ljude od krvi i mesa, ljude sa kojima se možemo poistovjetiti, kako zajedno guraju protiv svih omjera kako bi postigli nešto veličanstveno. Za mene, ovo je savršeni super herojski film jer pokazuje kako je postizanje istinski nevjerojatnih pothvata jedino moguće uz suradnju i zajedništvo. Nažalost, danas ćete većinom čuti ono suprotno, sve se svodi na individualnost, razmišljanje kako smo posebni i bolji od drugih, i kako se do uspjeha dolazi gaženjem preko drugih, zato sada i imamo pandemiju usamljenosti.
Moram pohvaliti Viggu Mortensena i Colina Farrella i njihovu prizemljenu i profesionalnu glumu, gotovo ih ne možete prepoznati, nikad ne bi rekli da su to dvije glumačke zvijezde. Ron Howard je sa režijom napravio jedan čist, tehnički gotovo savršen posao, ja mu nemam puno za zamjeriti ovdje.
KRITIKA: Dosta važan dio priče, u kojem ta djeca, na čelu sa svojim trenerom, danima preživljavaju u toj špilji bez ičega, je potpuno izostavljen. To je nešto što mi je sigurno falilo da zaokruži čitav film kao jedno kompletno iskustvo. Umjesto toga, film zna gubiti vrijeme na "guvernera", ali doslovno gubiti, jer on nema gotovo nikakav smisao u cijeloj priči. Samo da su 10 minuta filma posvetili tome kako je to izgledalo iz perspektive tih klinaca i ovaj film bi mi sigurno bio veliki favorit za film godine.
PROPUŠTENO: Početak filma, kada djeca sa treninga idu u špilju, je trebalo nastaviti sa time kako su tamo zapeli i kako su uspjeli preživjeti, te sve to zajedno prebaciti na kasnije u filmu, a film onda radije započeti sa njihovim roditeljima nakon što shvate da se njihova djeca još nisu vratila. Mislim da bi to riješilo sve probleme, uključujući onaj koji im je, pretpostavljam, bio najveći i zbog kojeg su taj dio izostavili, a to je stvaranje neizvjesnosti oko toga da li su oni uopće živi nakon toliko vremena.

8.1/10 - IZNAD SVIH OČEKIVANJA
ŠTO OČEKIVATI?: ANIMIRANI, OBITELJSKI, MAČAK U ČIZMAMA, ODLIČNA ANIMACIJA, SUPER LIKOVI, DOBRE PORUKE
PREDNOST/MANA: ANIMACIJA / MOGAO JE BITI I BRŽI
SLIČNO: INTO THE SPIDER-VERSE (2018), SHREK (2001)

POHVALA: Rijetko kad pogledam animirani film, ali oko ovog se stvorilo toliko galame i memova da sam morao vidjeti o čemu se radi. Mislim da nitko živ nije imao neka velika očekivanja od nastavka filma o mačku u čizmama, a kamoli da će on doseći ovoliku popularnost, ali eto, ovaj film je zaradio gomilu para u kinima i stavio se na listu najboljih crtića u zadnjih deset godina. Što pokazuje koliko dobra usmena predaja može značiti za uspjeh filma, treba samo znati kako ju pokrenuti, u slučaju ovog filma ona je dosta išla preko memova na društvenim mrežama. Možda će to nekom zvučati smiješno, ali u zadnje vrijeme najbolji znak da neki film ili seriju vrijedi pogledati je količina "memova" koje generira na društvenim mrežama. Meni najbolji film ove godine, Pearl, ne bih ni pogledao da nije počela iskakati u obliku mimova na nekim stranicama vezanim za hororce.
"The Last Wish" stavlja samouvjerenog mačka na njegov zadnji od devet života. Nakon što shvati da mu smrt puše za vratom, Puss želi izbjeći mračnu sudbinu tako što pokušava pronaći magično mjesto koje mu može vratiti sve izgubljene živote, kako bi onda ponovno mogao biti samuvjeren i neustrašiv kao prije, putem pronalazi stare poznanike, nove prijatelje i opasne neprijatelje.
Ovo je super zabavan film koji vas podsjeća koliko gledanje crtića zna biti odlično provedeno vrijeme i za odrasle kada se naprave na kvalitetan način, sa dobrom, kreativnom i smislenom pričom i sjajnom vizualnom izvedbom.
Pun je zanimljivih likova već otprije poznatih iz drugih priča, iskorištenih na jako kreativan i zanimljiv način. Film je pun dobrih poruka o važnosti obitelji, o tome kako ne smijemo bježati od problema, već se moramo sa njima suočiti, preuzeti odgovornost. Animacija je dosta "divlja", ima tu svakakvih stilova, ali to sve izgleda fenomenalno, dosta slično onome što smo mogli vidjeti u "Into the Spiderverse", animiranom filmu koji je podigao ljestvicu mogućega svojim nevjerojatnim stilom. Film nudi i više odličnih negativaca. Iako je, sasvim zasluženo, "Zločesti vuk" privukao najviše pažnje publike, drugi negativac, Jack Horner, je isto bio dosta zanimljiv, na svoj način, u isto vrijeme je uspio biti zastrašujuć i zabavan kao neka psihopatska pojava koja "samo" želi imati "sve". S druge strane, lik zločestog vuka će sigurno ostati u kolektivnom pamćenju unutar pop kulture još duže vrijeme, prvenstveno zato što se radi o "cool" negativcu koji maksimalno koristi svoje ograničeno vrijeme u filmu.
KRITIKA: Manja zamjerka je da se trajanje filma ponekad zna osjetiti, ali to nije ništa strašno. Postoji dio filma kada se Puss ode sakriti u sklonište za mačke, tad sam se malo češće našao gledajući na sat, jer se ništa bitno nije događalo. Imam osjećaj da je cijeli taj dio napravljen samo kako bi stavili u film par šala koje su imali.

8/10 - PRVI DIO FILMA ZNA BITI "PREVIŠE", ALI, SVE U SVEMU, JAKO DOBRA BIOGRAFIJA
ŠTO OČEKIVATI?: BRZ, ZANIMLJIV, NEKAD PREVIŠE ŠAROLIK, STANDARDNI KALUP ZA BIOGRAFIJE, IZNENAĐUJUĆE DOBAR GLUMAC
PREDNOST/MANA: DOBRO ZAOKRUŽENA PRIČA / NA TRENUTKE UŽASNO "KIČAST"
SLIČNO: BOHEMIAN RHAPSODY (2018), AMADEUS (1984)

POHVALA: Ovo je dobro zaokružena biografija koja vam daje sve ono što očekujete od takvog filma. Zanimljiva priča vas drži povezane i prikovane za sudbinu glavnog lika, koji je super odglumljen od strane Austina Butlera, glumca za kojeg prvi put čujem a već mu se smiješi brdo nominacija, kraj filma je standardno emotivan, ne može mu se ništa prigovoriti, izašao sam iz kina zadovoljan onim što sam dobio. Sve u svemu, dobro, potpuno iskustvo, ne znam što bih više rekao, teško mi je komentirati te biografije koje su sve na taj isti kalup, ali opet ne možeš im zbog toga prigovoriti jer taj kalup super funkcionira. Vidio sam da neki kritičari opisuju ovo kao neki krimi film koji istražuje tko je ubio Elvisa, očito da ni oni ne znaju šta bi pisali, pa pričaju gluposti, ako išta, može se reći da film malo pokušava podvaliti "Amadeusa" sa likom "pukovnika", kojeg glumi Tom Hanks, tako da to nije ništa revolucionarno.
KRITIKA: Mislim da je publika u Cannesu ostala pljeskati 17 minuta, ili tako nešto, nakon ovog filma. Film je dobar, ali nije toliko dobar, ta ekipa po festivalima me fakat zna nasmijati, to mi je kao oni "Florida man" članci, čini vam se da kao da ti ljudi žive u nekom posebnom svijetu. Ono što će većina ljudi brzo primijetiti je da ih hvata glavobolja, jer film u prvoj polovici često koristi neobjašnjivo brze prijelaze između kadrova koji ispadaju kao da netko nema pojma šta radi, ne pomaže da u tim trenucima u pozadini često dobijete i neku modernu pjesmu, tipa Cardi B, ili neka slična glupost. Sve to ispada užasno kičasto i nepovezano, sva sreća pa kasnije potpuno napuste taj stil pa i zaboravite da se to uopće dogodilo. Nije mi baš bilo stalo do lika "pukovnika", ili ti Elvisovog menadžera, niti do Toma Hanksa, koji ga je glumio, to fokusiranje na njega, umjesto na Elvisa, mi je bilo malo promašeno, na kraju samo ispada kao jeftina kopija onoga što je "Amadeus" daleko bolje izveo.
PROPUŠTENO: Priča mi je bila jako zanimljiva, stvarno nisam puno toga znao o Elvisu, zbog toga mi je još više žao što je film gubio vrijeme na "pukovnika", umjesto da se više bavio puno zanimljivijim Elvisom. Recimo, puno dobrih stvari je izgubljeno u prvom djelu filma, samo se nekako prešlo "na brzinu" preko toga, a umjesto toga smo dobili još "pukovnika" i njegovog "zasnježivanja".

7.8/10 - PUNO TEŽI FILM NEGO ŠTO SE ČINI NA PRVU
ŠTO OČEKIVATI?: DRAMA, ODNOS OCA I KĆERI, PUTOVANJE, DEPRESIJA, EMOCIONALAN
PREDNOST/MANA: SAVRŠENO REALIZIRAN / MALO PREVIŠE "ARTSY"
SLIČNO: PETITE MAMAN (2022), THE LOST DAUGHTER (2021)

POHVALA: Film prati oca i kćer koji zajedno putuju, na ljetovanju su. Ono što se na prvu čini kao jednostavan film o zbližavanju kćeri sa ocem, polako se pretvara u kompleksnu potragu za shvaćanjem osobe koja je bila njezin otac, vidimo da su to samo snimke ljetovanja iz kojih, sada puno starija kćer, pokušava vidjeti nešto što nije vidjela tada, jer je bila puno mlađa i nije ga mogla razumjeti na isti način. Znači, još jedan od onih dubokih, "artsy" filmova koji se bave nekim unutarnjim mislima, traženjima i sličnim glupostima.
Inače nisam fan takvih filmova, često ispadnu kao potpuni gubitak vremena, traže nešto, a ni sami ne znaju što točno, poput recimo: "Petite Manman" i "The Lost Daughter", ili "Im Thinking of Ending Things", koji su bili napuhani nepotrebno dvosmislenim trenucima koji ne vode ničemu, muka mi je od takvih filmova. No, ovdje se dogodilo nešto potpuno suprotno, ovaj film je savršeno pogodio u središte, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovo je film sa kojim se normalna osoba može poistovijetiti na nekoj dubljoj razini, može ga razumjeti, jer on ipak vodi ka nečemu. Jedan od onih filmova koji vas emocionalno pogode, a ni sami ne možete objasniti zašto vas je to tako pogodilo, samo se nekako prikralo. Način na koji je priča ispričana, od početka do kraja, je bio savršeno zamišljen i odrađen, sve je točno gdje treba biti. Na početku sam se pitao koji je smisao pojedinih scena, ali na kraju je sve dobilo dublji smisao, teško je objasniti zašto, jednostavno je sjelo, a to je užasno teško napraviti, gotovo nemoguće, zato ovakve stvari puno bolje funkcioniraju u obliku knjige jer je puno lakše prenijeti takve misli na papir, nego na ekran, a da to ima smisla osobi koja konzumira sadržaj. Tako da velike pohvale idu redateljici i scenaristici Charlotte Wells za način na koji je uspjela prenijeti svoje misli na film, posebno zato što joj je ovo prvi dugometražni film. Treba i pohvaliti i glumca Paula Mascala, on nekako uspije od istog izraza lica napraviti da izgleda kao da je sretan i kao da je duboko nesretan. Na trenutke možeš i vidjeti depresiju iza njegovih očiju. Ovo sigurno nije film za širu publiku, niti ću ja kriviti nekoga tko će reći da je ovaj film potpuni gubitak vremena, mene je uspio emocionalno pogoditi, ali nekog vjerojatno neće. Tako da, ako nemate strpljenja za neke duboke emocionalne potrage, nemojte gubiti vrijeme na ovaj film. Ovo nije film koji ću dugo pamtiti, vjerojatno ću zaboraviti da je postojao nakon pol godine, nije nešto što bih ponovno pogledao, zato ga ne mogu staviti više na listi, ali svejedno, radi se o filmu kojemu ne mogu ništa zamjeriti, za ono što je, savršeno je realiziran.
KRITIKA: Teško mi je kritizirati ovaj film iz moje perspektive, ali jasno mi je da puno ljudi neće imati strpljenja za njega. Ako se stavim u njihove cipele, mogu reći da se film često čini kao da ne vodi nigdje, da su neke scene mogle biti puno razumljivije napravljene, da ljudi nemaju vremena gledati kako netko od jedne snimke, jednog sjećanja, radi čitav film u kojem želi pokazati kako sada drugačije gleda na svog oca, kao da publika nema puno gorih problema u svojim životima. Uglavnom, moglo bi se reći da je ovaj film potpuni gubitak vremena, ako niste fan takvih "dubokih" filmova. Kod mene su nijanse odlučivale, lako se moglo desiti da mi bude i užasan, ali ipak se sve poklopilo na jedan zadovoljavajući način. Kad te film emocionalno pogodi, teško možeš reći da je užasan.

7.6/10 - DOBRODOŠLO OSVJEŽENJE
ŠTO OČEKIVATI?: DETEKTIVSKI, USPOREN, REALAN/AKTUALAN, OZBILJAN
PREDNOST/MANA: KVALITETNA REŽIJA / 20-30 MIN PREDUG
SLIČNO: PRISONERS (2013), THE DARK KNIGHT (2008)

POHVALA: The Batman je povratak prema zlatnom standardu koji je Nolanova trilogija postavila, definitivno nije savršen, ali definitivno nije Marvel, ni blizu, što je odlična vijest za sve one kojima spomen istoga budi neugodne želučane reakcije. Ovaj film je nešto u čemu će odrasla i ozbiljna filmska publika uživati puno više nego što su očekivali, film se bavi korupcijom, serijskim ubojicama i ekstremističkim skupinama, dosta ima paralela sa aktualnim temama, sve to moglo bi biti previše za one koji su došli očekivajući Marvel doživljaj. Nova verzija Batmana, sa Pattisonom u ulozi, je drugačija, neki su rekli da je previše "emo", ali meni osobno je bilo jako zanimljiva, mislim da ima više potencijala od svih prošlih zato što po prvi put imamo osobu koja je stvarno slomljena, moglo bi se reći da je čudak, što se može i očekivati od nekoga tko hoda okolo tako obučen i mlati ljude, to definitvno ima više logike od playboy biznismena. Iako čudak, on je naš čudak, netko iza koga možemo stati, to je bila namjera, više su ga povezali sa time da bude heroj među ljudima, a ne kao u prijašnjim verzijama di je bio neki odmetnik kojeg se svi boje, to mi je bila zanimljiva promjena. Još jedna zanimljiva promjena je Jeffrey Wright kao Gordon, njegov odnos sa Batmanom mi je bio odličan, na trenutke sam imao dojam kao da gledam neki "buddy-cop" film. Matt Reeves kao redatelj je napravio kvalitetan posao, uspio je izgraditi novi, uvjerljivi Gotham, postavio je dobar ton, uspio je prodati taj detektivski pristup priči, a opet je imao dovoljno akcije. Pošto je redtelj koji je dosta limitiran/ovisan o inspiracijama koje nalazi u drugim filmovima, mislim da je bio dovoljno vješt da to ne bude previše primjetno, on je jedan od rijetkih redatelja koji to mogu izvesti na način da to izgleda opravdano, pa čak i orginalno.
KRITIKA: The Batman je definitivno predug film, previše su toga htjeli nagurati unutra, to je dovelo do toga da u jednom trenutku postane osjetno naporan. Priča se zahukta, sve ide u jednom smjeru, ali film onda povuče ručnu i krene gubiti vrijeme na neke nepotrebno komlicirane stvari koje ne pridonose ničemu osim da gledatelj izgubi interes. Colin Farrell je neprepoznatljiv u ulozi krimosa, ali sva šminka koju su stavili na njega ne umanjuje činjenicu da je njegov lik potpuno beskoristan, iako najveća akcijska scena uključuje njega i Batmana, ona je besmislena u cijeloj priči, kao i taj lik.
Prekomjernu upotrebu riječi "Isuse" je teško ne primjetiti, ne znam da li je to bila neka interna fora, ili scenarist ne zna za drugu, u svakom slučaju to im nije trebalo.
PROPUŠTENO: Paralele između Batmana i glavnog negativca su trebale biti jasnije iskorištene, ispod radara je prošla namjera scenarista da pokaže koliko su njih dvojica zapravo slični, da se film više bavio time, a manje dosadnim sekundarnim negativcem, siguran sam da bi bio i bolji i kraći, imam osjećaj da su na silu htjeli progurati agendu "zli priviligirani bijelci", iako to nije bilo predviđeno u tom obujmu u samom scenariju, pa su morali žrtvovati zanimljiviji dio priče.

7.6/10 - JORDAN PEELE, RALJE I ZNAKOVI
ŠTO OČEKIVATI?: HORROR/MYSTERY/KOMEDIJA, DOBRA GLUMA, AMBICIOZAN, IZVANZEMALJCI
PREDNOST/MANA: PUN FANTASTIČNIH SCENA I KADROVA / UPITAN SCENARIJ
SLIČNO: JAWS (1975), SIGNS (2002)

POHVALA: Na pola ovog filma sam već smišljao kako ću ga sve popljuvati, tako da razumijem one koji nisu baš pretjerano oduševljeni njime, ali treba biti realan i prepoznati da, gledajući ga u cjelini, ovaj film ima znatno više prednosti nego mana.
Najbolje ga je opisati kao neki hibrid Znakova, Zone sumraka i Ralja, sve spojeno Peelovom komedijom i pokušajem da se prenese neki njegov socijalni komentar.
Film je na mene na kraju ostavio dosta pozitivan dojam, uspio me nasmijati, uspio je biti napet i zastrašujući, intrigantan, više puta sam se naježio koliko su neke stvari bile dobro snimljene i napravljene. Ako ništa, ovaj film ću sigurno pamtiti jako dugo zbog nekih scena i kadrova koje se u njemu nalaze. Kinematografija i režija su fenomenalne. Gluma je bila odlična, ne znam gdje su iskopali ovu Keke Palmer, ali ona već sad izgleda kao nova zvijezda, dosta me podsjetila na Whoopi Goldberg. Daleko smo od teritorija gdje je ovo loš film, ne postoji rasprava koja bi uopće mogla to dovesti u pitanje. Samo kvaliteta režije i glume su dovoljni da donesu prevagu kako se radi o filmu koji vrijedi pogledati. Nisam neki super fan redatelja Jordana Peela, ne volim njegove socijalne poruke, ali treba mu čestitati na hrabrosti za sve što je pokušao napraviti ovdje.
KRITIKA: Rekao bih da je film previše ambiciozan, pokušava previše toga, što ga na kraju i stavlja na dosta klizav teren kod šire publike. Scenarij je pravi kupus različitih ideja, od kojih su neke jednostavno nespojive, tu dolazi do velikih problema. To sve na kraju ispada kao film koji želi da razmišljate o njemu, ali film o kojemu je bolje ne razmišljati previše - čista kontradikcija. Pokušava pogurati poruku da nije dobro od svega raditi predstavu, nešto kao kada osoba ode na rub litice kako bi se slikala, pa padne i umre jer nije razmišljala o opasnostima već samo o jebenoj slici, bar sam ja to tako shvatio, a onda u završnici napravi salto unatrag kada njegovi likovi naprave pravi spektakl samo kako bi napravili jednu snimku - zato je razumljivo da ljudi govore kako film nema smisla. Čini mi se da scenarij ima naviku koristiti određene stvari kako god mu to u tom trenutku odgovara, računajući da će gledatelj jednostavno sve prihvatiti bez pitanja. Mene je zbunio način na koji se koristi nestanak struje, ako struja nestane kada se određena stvar približi, zašto je problem napravit snimak sa lokacije koja se nalazi na drugoj strani? možda sam nešto propustio, ili sam jednostavno glup, ali ne razumijem tu logiku. Zašto određena stvar cijeli film ima jedan oblik, a onda, kada se protagonisti nađu stjerani u kut, odjednom odluči da je vrijeme za drugi, što ovima onda daje priliku da pobjegnu. Film se zna tu i tamo suptilno ismijavati sa nekim horor klišejima, a onda na kraju sam upada u njih. Moja preporuka je da uđete u ovaj film bez previše razmišljanja, one skrivene poruke koje film nudi stvarno nisu vrijedne toga. Peelova nemogućnost da uklopi svoje socijalne komentare sa pričom na jedan prirodan način se pokazuje kao njegov najveći nedostatak, ako se ne razvije u tom djelu, pitanje je vremena kada će postati "one trick pony", ili redatelj koji je ograničen i koji nije sposoban za nikakav razvoj, što je šteta, jer vidi se da je jako talentiran.
PROPUŠTENO: Onaj dio sa majmunom je promašen, bezveze samo zbunjuje publiku, tjera ih da krenu razmišljati o filmu, a tako onda otvara cijeli drugi niz problema sa scenarijem. Da je ovo bio jednostavan film gdje brat i sestra moraju zaustaviti čudovište kako bi spasili farmu, siguran sam da bi rezultat bio puno bolji. Mislim, horor elementi i gluma su bili fantastični, ali previše se puta priča prekidala nekim skretanjima kako bi se pokušalo progurati Peelove očekivane socijalne gluposti. Mislim da Peele nije dovoljno razmišljao o funkcionalnosti svoga scenarija, kada želiš ispasti pametan, onda ti je bolje da si uzmeš što više vremena, što on ovdje nije učinio - bar se nadam, jer mi je netko govorio da je scenarij za "Us" pisao godinama, a meni je izgledalo kao da je ta glupost skrpana u par tjedana.

7.6/10 - SOLIDAN REMAKE
ŠTO OČEKIVATI?: PRVI SVJETSKI RAT, NJEMAČKA, REMAKE, BRUTALAN, HLADAN
PREDNOST/MANA: JAKO DOBRO SNIMLJEN / PREVIŠE HLADAN
SLIČNO: ALL QUIET ON THE WESTERN FRONT (1930), PATHS OF GLORY (1957)

POHVALA: Jako dobar ratni film koji se bavi prvim svjetskim ratom, točnije, rovovskim bitkama između Njemačke i Francuske. Film prati grupu enuzijastičnih mladića koji jedva čekaju da se pridruže borbi za domovinu, nesvjesni užasa koji ih tamo čeka. Veliki sam fan orginala iz 1930e, ostao sam bez riječi kad sam ga prvi put pogledao jer mi nije bilo jasno kako su tad uopće uspjeli snimiti takav film, tako da sam imao dosta velika očekivanja od ovoga. Dosta je vjeran orginalu, ali ipak pokušava dodati nešto novo, tako da, uz zbivanja na prvoj crti bojišta, pratimo i zbivanja za pregovaračkim stolom, te razmišljanja i odluke njemačkog generala koji, iza sigurnosti svoga velebnog ureda, traži neku slavu šaljući druge u smrt, što mi je bio zanimljiv dodatak i daje jednu dodatnu razinu toj priči. Taj dio sa generalom me jako podsjetio na "Paths of Glory", a i siguran sam da su bili izravno i inspirirani time.
Iako nije savršen, može se reći da se radi o kvalitetnom filmu koji svakako vrijedi pogledati ako ste fan ratnih filmova. Jako je dobro snimljen, što se toga tiče, možda jedan od impresivnijih ratnih filmova koje sam gledao. Neke scene su stvarno fenomenalne i vidi se da je tu uloženo jako puno truda i novaca. Radi se o ogromnom projektu njemačkog filma i mislim da će im se to i isplatiti jer ga je pogledalo već dosta ljudi, a i dosta se priča o njemu
KRITIKA: Ono što mi je jako nedostajalo, u odnosu na orginal, su likovi. Bilo mi ih je često jako teško razlikovati, teško se povezati sa njima, nešto što u orginalu nije bio slučaj jer se film dosta bavio time da oni budu centar svega. Film je dosta žurio i nije previše mario da li su ti likovi dovoljno prepoznatljivi i jeli publika dovoljno povezana sa njima, rezultat toga je da, kako su umirali, meni nije bilo nešto pretjerano stalo do njih, jer su mi svi bili isti, čak mi je bilo teško i izdvojiti tko je uopće glavni lik. Malo se gubi smisao ako ti svi likovi krenu više sličiti jednom te istom topovskom mesu nego stvarnim ljudima do kojih bi ti trebalo biti stalo. To nije baš za pohvalu, ali to je nešto na što sam već navikao od njemačkih filmova, zato i nikad nisam bio njihov najveći fan. Uvijek je to previše hladno, kao da neki izvanzemaljci pokušavaju raditi film o ljudima a ne znaju kako prikazati emocije, pa to na kraju sve ispada previše mehanički hladno. Nisam ni veliki fan soundtracka u ovom filmu, samo sam čekao kad će skrillex izaći na prve crte i započeti svoj set. Ostavlja se dojam kao da vojnici kao da idu na neki "rave", a ne na bojišnicu. Stavljati takve zvukove u ovakav film samo potvrđuje moju poveznicu nijemaca sa izvanzemaljcima, bar kada rade filmove.
PROPUŠTENO: Falio mi je motivacijski govor učitelja na početku filma, mislim da su trebali to kopirati iz orginala. Meni bi bilo puno bolje da je glavni lik ipak ostao jedini preživjeli, da se vrati doma samo kako bi tamo našao hrpu ljudi koji pametuju o ratu, a nisu ga ni vidjeli. Da bi na kraju shvatio da je ostao potpuno sam jer se više ne može uklopiti u "normalan" život, pa nema drugi izbor nego da se vrati natrag na ratište. Tako bi film dobio još jednu dodatnu dimenziju i kompleksnost jer bi se bavio i sa posljedicama onih koji prežive rat ali se više ne mogu uklopiti i funkcionirati van tog okruženja, koliko rat u kratkom vremenu može zauvijek promijeniti jednog mladnog čovjeka, koji je krenuo u njega sa velikim entuzijazmom i ponosom, misleći da radi veliku stvar za svoju budućnost i budućnost svoje zemlje, samo da bi na kraju bojišnica ostala nepromijenjena, a milijuni dali svoj život za ništa.

7.5/10 - MODERNA IZBJEGLIČKA PRIČA
ŠTO OČEKIVATI?: ISTINITA PRIČA, SIRIJA, PUT IZBJEGLICA PREMA EUROPI, PLIVANJE, "FEEL GOOD", MODERNO, AKTUALNO
PREDNOST/MANA: ZANIMLJIVA I INSPIRATIVNA PRIČA / UPITNE ODLUKE KOD MONTAŽE FILMA
SLIČNO: LION (2016)

POHVALA: Film o dvije sestre koje zbog rata u Siriji budu prisiljene krenuti na opasan put prema Europi. Daje nam pogled na to kako taj put izgleda te kroz što su sve morale proći kako bi stigle na odredište. Ljudi iz različitih zemalja, svi na tom istom putu, prolaze kroz sve strahote zajedno, surađuju, pomažu si... Stvarno jedna prekrasna moderna priča, volio bih da što više europljana pogleda ovaj film i shvati da su oni neizbježna budućnost, koliko god se to nekom sviđalo, ili ne, i da što prije moramo pronaći način da te ljude što bolje uklopimo u društvo, da se ne desi ono suprotno, a to je međusobno zamjeranje i mržnja jednih prema drugima. Ovo je dosta aktualan i važan film za nas, svaki dan sve više stranaca je prisutno u našim svakodnevnim životima, a ovakvi filmovi mogu pomoći da shvatimo i razumijemo njihove razloge dolaska i što su sve prošli, ostavili, odrekli se, kako bi ovdje došli. To treba poštovati, ako želimo da oni poštuju nas. U ovom filmu centralnu ulogu imaju dvije sestre koje zapravo i nisu toliko različite od ostalih mladih europljana, vole partijati, slušati modernu glazbu, upoznavati nove ljude, otvorene su... Na njihovom primjeru vidimo da neke kulturne i vjerske razlike i nisu toliko pretjerane kao što to neki žele prikazati, na kraju svi smo mi ljudi, nema smisla bojati se nekoga tko nam je više sličan nego različit. Obje glumice su jako simpatične u ulozi sestara i lako se povezati sa njima, navijati za njih, prikazane su kao ljudi od krvi mesa, sa svojim prednostima, ali i sa manama, obje su odradile jako dobar posao ovdje (možda zato što su sestre i u stvarnom životu). Ovo je "feel good" film/priča koji vrijedi pogledati, posebno ako želite bolje shvatiti kako izgleda taj moderni izbjeglički put prema Europi.
KRITIKA: Naravno, nisu sve priče tako "ispeglane" poput ove, postoji velik broj izbjeglica koji možda i nemaju dobre namjere. Malo mi je smetalo što film malo ostavlja dojam da su "europljani" negativci u cijeloj priči, mislim da je tu nedostajalo malo više ozbiljnosti od strane redatelja i scenarista. U filmu se često koristi moderna glazba i ona zna biti previše napadna, od nikuda, to u kombinaciji sa nekim jako čudnim i nelogičnim odlukama prilikom montaže ostavlja dojam neozbiljnosti i nedostatka iskustva. Neke scene se naprasno prekidaju kratkim umetanjima koji ne služe ničem, kao da su imali viška snimljenog materijala i umjesto da ga izbace oni su ga na silu ugurali u film, iako samo bezveze uništava ritam filma i ne služi ničem posebno.
PROPUŠTENO: Možda bi mi bilo draže da se film koncentrirao na više izbjegličkih priča, sa više različitih ruta, na taj način prikazati i one koje ne završe dobro. Da, to bi bilo jako dobro da su napravili, recimo tri različite priče. Ova koju smo gledali završi pozitivno, druga završi neuspjehom i povratkom, a u trećoj prikažemo i lošu stranu izbjeglica, možda sukob pripadnika različitih naroda ili tako nešto. Iza svega toga bi bila neka mini priča oko toga što se događa sa političkim odlukama u europi u to vrijeme. To sve bi dalo jedan kompletan pogled na izbjegličku krizu.

7.5/10 - DOBAR FILM, ZASTRAŠUJUĆ
ŠTO OČEKIVATI?: KRIMI/DRAMA, PREMA ISTINITIM DOGAĐAJIMA, SERIJSKI UBOJICA, KVALITETAN, DOBRA GLUMA
PREDNOST/MANA: ZANIMLJIV PRISTUP / ŠIRINA PRIČE
SLIČNO: CHANGELING (2008)

POHVALA: Ovo je bilo iznenađenje za mene jer nisam znao o čemu je film, mislio sam da se radi tek o nekoj drami gdje medicinska sestra pokušava krpati kraj s krajem, istovremeno se boreći sa opasnom bolešću, bar je tako počelo. Iznenada se počinju događati čudne stvari, pacijenti počinju umirati bez razloga, tu se, nekako usput, priključuje kriminalistički element. Ubrzo imamo istragu o nizu neobjašnjivih ubojstava i potragu za nepoznatim ubojicom, stvari počinju izgledati poprilično zastrašujuće. Svidio mi se pristup toj priči, obično je ubojica taj koji je u centru, ali ovdje pratimo medicinsku sestru koja slučajno postaje dio njegovog otkrivanja. I bome, to otkrivanje je bilo nešto... Ubojica čak nije bio toliko zastrašujuć, on je sam još jedan u nizu, koliko je bio zastrašujuć način na koji su bolnice zataškavale ta ubojstva, ispada da su svjesno prosljeđivale masovnog ubojicu jedna drugoj... To je stvarno materijal za rubriku "vjerovali ili ne", pitate se što se sve još događa u zdravstvu. Jako, jako zanimljivo, posebno ako niste prethodno bili toliko upoznati sa ovim slučajem, poput mene. Redatelj filma je danac Tobias Lindholm, na prvu ne baš poznato ime, ali onda vidite da je napisao scenarij za "Another Round" i "The Hunt", pa vam je puno jasnije zašto je ovaj film toliko kvalitetan. Jessica Chastain i Eddie Redmayne su standardno jako dobri, Eddie je posebno jeziv u nekim trenucima. Mislim da se može očekivati da njih dvoje budu nominirani za neke nagrade, a i sam film ne bi trebao biti daleko od toga.
KRITIKA: Mislim da se previše išlo na to "dobra sestra", gdje sestra Amy ispada kao najzaslužnija za to što je ubojica uhvaćen, a zapravo je tu bilo uključeno puno više ljudi. Falila mi je veća širina same priče, mislim da je tu bilo jako puno prostora da film bude još zanimljiviji. Ako su već išli mijenjati priču za potrebe filma, trebali su je mijenjati u smjeru gdje bi bolnica bila ta koja je puno veći negativac od samog ubojice, što i je, jer je ubojica zapravo bio žrtva bolesnog sustava koji mu je dopuštao da radi što god želi, i još je bio nagrađivan preporukama zbog toga. Naravno, film se bavi i time, ali mislim da se tu moglo ući puno dublje i šire.
PROPUŠTENO: Ja bih podijelio film na dva dijela, prvi bi se bavio ubojicom i njegovim putem do zadnje bolnice, kako je uspio doći do toga da neometano ubija ljude do te razine da mu je to postala neka usputna navika, čak se i uvjerio da im zapravo radi uslugu, dok bolnice na to sve gledaju bez ikakvog osjećaja prema ljudima, a drugi dio filma bi se bavio sa Amy i njezinom pričom, kako su njezine odluke dovele do toga da prekine taj začarani kruga zataškavanja i guranja pod tepih, tu iz njezine empatične perspektive vidimo da su to stvarni ljudi na putu prema oporavku, a do tada smo ih gledali kroz perspektivu ubojice i bolnica, prvi ih je gledao kao na sredstvo kojim će utišati svoje frustracije, a drugi kao na smetnju i neugodnost. Bolnice - Charlie - Amy, to bi sigurno bio jako zanimljiv kontrast, tri različita pogleda na pacijente. Ovo je mogao bit jedan mastan film od 3 sata, i više, što ne bilo toliki problem jer je film izašao na Netflixu, na taj način je mogao završiti i kao film godine.

7.5/10 - BIZARAN I ZABAVAN
ŠTO OČEKIVATI?: KOMEDIJA, ISMIJAVA DRUŠTVENE POJAVE I ODNOSE, EUROPSKI (U DOBRU I U ZLU), DOBRA GLUMA, KRSTARENJE, BOGATAŠI, DUG I SPOR
PREDNOST/MANA: JAKO ZABAVAN / SCENE TRAJU PREDUGO
SLIČNO: THE MENU (2022), FESTEN (1998)

POHVALA: Ovo je film koji me definitivno najviše nasmijao ove godine. Od početka do kraja, radi se o jednoj bizarnoj avanturi za koju ne možete predvidjeti kuda vodi, taman kada mislite da film ide u jednom smjeru, on ode u drugi, i to mi je bilo fenomenalno jer obožavam filmove koji pokušavaju iznenaditi očekivanja publike. Pratimo hrpu bogataša na idiličnom krstarenju koji nekako u jednom trenutku završe na pustom otoku. Film je podijeljen na tri djela i svaki je puno drugačiji od prethodnog, likovi se tako stalno stavljaju u nove situacije i okolnosti unutar kojih se moraju prilagođavati. Sve je jako bizarno i kaotično, puno komičnih situacija, ali film to pokazuje u jednom ozbiljnom, dramatičnom tonu, pa nikad niste sigurni kuda sve to vodi. Neke scene u ovom filmu su stvarno neprocjenjive i treba vam malo da se prilagodite na ono što se događa koliko zna suludo izgledati.
Baš nakon što sam popljuvao "The Menu" i "Glass Onion" zato što su u suštini samo isprazna, bljutava ismijavanja glupih bogataša, u kojima su svi likovi nemaštovite, jednodimenzionalne karikature, eto još jedan film koji se ove godine odlučio baviti istom temom. Ali, srećom, za razliku od prva dva filma, "Triangle if Sadness" je puno ozbiljniji, kreativniji i kvalitetniji pokušaj u kojem sam čak i uživao. Ovdje imate osjećaj da gledate stvarne ljude koji se nađu u bizarnim situacijama, za razliku od likova koji izgledaju kao da su ispali iz crtića, kao u "Glass Onionu", ili dosadnih kartonskih izrezotina, kao u "The Menu". Sve je daleko uvjerljivije i zato je puno zanimljivije za gledati. Gluma je vrhunska, posebno treba pohvaliti našeg Zlatka Burića, vidi se da se čovjek preporodio čim ne mora biti u nekom našem depresivnom proljevu od filma ili serije. Definitivno se može prepoznati da se radi o europskom filmu, posebno zbog tog "mrtvo-ozbiljnog" humora, za koji se odmah vidi da je skandinavac iza njega, što je super jer je to jedna od najboljih stvari kod aktualnog europskog filma.
Ranije u toku dana sam slušao radio i baš se vrtila pjesma "we’ve lost dancing", koja mi dođe kao da mi netko buši rupu pokraj glave, i mislim se: "bitch please, koga boli ona stvar šta ste vi izgubili?", i onda se ista pjesma pojavi u filmu, a lik u toj sceni ima neprocjenjivu reakciju na nju koja mi je zaista uljepšala dan.
KRITIKA: To što se radi o europskom filmu, nažalost znači i da postoje nezaobilazni problemi koji dolaze sa tim, moglo bi se reći da se ovdje vidi i najbolje i najgore od europskog filma. Ovo bi mi sigurno bio jedan od omiljenih filmova godine da nije tako prokleto spor, kao da postoji neka deformacija kod europskih redatelja zbog koje moraju produžiti scenu koliko god je moguće. Kunem se, da mogu, debili bi napravili čitav film iz jednog dugog kadra, zato što imaju fetiš na te gluposti, bolesnici. Sve scene u ovom filmu su barem 30% preduge, a tih 30% se sastoji od doslovno ničega, nema razloga zašto je to moralo biti u filmu. Umjesto toga dobio bi prostora da dodaš neke druge stvari, ili bi jednostavno dobio kraći, kompaktniji film. Ovako si dobio film koji je konstantno na granici da postane naporan i dosadan.
PROPUŠTENO: Mislim da se previše vremena potrošilo na mladi par, oni na kraju i tako završe kao neki sporedni likovi pa bi bilo bolje da se to vrijeme više iskoristilo za neke druge. Taj početak sa njima je mogao biti iskorišten za uvod tri različite skupine likova, a ne 30 minuta svađanja oko toga tko treba platiti račun u restoranu. Shvaćam da je scenaristu to bio jako zanimljiv i esencijalan trenutak, ali treba se malo i uozbiljiti. Kada razmislim, taj početak nema apsolutno nikakav značaj kroz film, film je mogao početi od krstarenja i ništa se ne bi izgubilo. Priznajem, bilo mi je zanimljivo gledati njihovu svađu, ali tada sam mislio da će njih dvoje imati bitniju ulogu u filmu.

7.4/10 - ZANIMLJIV, ALI NEŠTO FALI
ŠTO OČEKIVATI?: HOROR/TRILER, OTMICA DJECE, JEDNOSTAVAN I BRZ, REALNA TEMA SA NADNARAVNIM ELEMENTIMA
PREDNOST/MANA: VRLO DOBRA GLUMA / NEISKORIŠTEN VELIK DIO FILMA
SLIČNO: SINISTER (2012)

POHVALA: Teško mi je opisati ovaj film, jako mi je brzo prošao, niti u jednom trenutku mi nije bio dosadan, a opet, to mi je i nekako falilo, kao da je ostala neka praznina. No, ovo je dosta jak film, ima zanimljivu radnju koja se bavi otmicom djece na koju su još nadodani neki nadnaravni horor elementi, uz to ima i neočekivano jake likove djece, koji su bili daleko najbolji dio filma. Mladi Mason Themes i Madeleine McGraw u ulozi brata i sestre spadaju među najbolje odrađene dječje uloge koje sam vidio zadnjih godina, posebno u hororu. Veliki je rizik staviti nepoznate klince u glavne uloge, istina, film se reklamirao sa Ethanom Hawkeom na svim plakatima, ali, u filmu, većina posla pada na ovo dvoje i oni su to iznenađujuće dobro odradili. Kraj filma je bio posebno jak i dosta je povukao/podebljao cijeli dojam, stvarno vam bude stalo do tih klinaca. Rekao bih da mi je sama završnica povećala dojam za 25%, da bih mi onda zadnjih pola minute smanjilo dojam za 10%, ali o tome nešto niže.
Ethan Hawke je bio dosta dobar kao negativac, bio je uvjerljiv kao otmičar koji je sposoban za svakakve gadosti, za koje film nikad ne kaže koje su, već taj dio, pametno, prepušta gledatelju i njegovoj mašti. Meni je bila super scena kad Ethan Hawke prvi put ubacuje klinca u svoj kombi, znaš da će se to desiti, a opet te uspije izbaciti sa stolice, no to je i rukopis redatelja Scotta Derricksona, koji me već bio isprepadao sa svojim "Sinister".
KRITIKA: Film ima cijeli jedan dio priče koji se vrti oko sposobnosti jednog od likova, no, na kraju, kad razmislite, to nije imalo apsolutno nikakav utjecaj na cijelu priču, kao da trčite 1000 metara i prvi ste, a onda stanete 50 metara prije kraja jer mislite da je to bio cilj, za to vrijeme vas polovica drugih prestigne. Nevjerojatno mi je koliko su si autori dali dodatnog truda da taj dio priče ispadne besmislen, iako je sve vodilo prema tome da bude smislen. Film dosta brutalno prikazuje vršnjačko nasilje, gotovo bi se moglo reći, po prikazanom na filmu, da Ethan Hawke radi dobru stvar mičući tu nasilnu dječurliju sa ulice, to dovodi do drugog problema sa filmom. Film kao da slavi to nasilje, kao da govori da jedino nasiljem možete riješiti probleme, što mi je dosta čudno i samo nadodaje čohanju glave zbog prve čudne odluke koju su autori donijeli.(SPOILER) Bilo mi je čudno što su odlučili napraviti priču jednog od glavnih likova potpuno besmislenom, ali završnica je bila jako dobro napravljena, ali, umjesto da film tu završi, oni ga odlučuju još malo produžiti, i u tom kratkom vremenu oni pokažu da je glavni lik sad glavna faca u školi jer je na izrazito nasilan način ubio otmičara, i ovaj se još ponaša kao da je upravo osvojio neko školsko prvenstvo, a ne kao da je jedva izvukao živu glavu, nisam baš siguran da to tako funkcionira...
PROPUŠTENO: Gwen i njezini snovi su morali odigrati veću ulogu u cijeloj priči, ovako na kraju ispada potpuno beskorisna, a Finney je sve napravio bez ičije pomoći. Samo da je Finney izašao van, a da je, recimo, pas otrgnuo lanac i navalio na njega, da bi ga policajci onda spasili uz pomoć njegove sestre, i to bi već dalo smisla toj cijeloj priči oko tih snova, a moglo se to još i bolje iskoristiti na x drugih načina. Ovaj film je lako mogao dobiti puno bolju ocjenu, ali tih par čudnih odluka ga je koštalo.

7.4/10 - JOŠ JEDAN SOLIDAN REMAKE
ŠTO OČEKIVATI?: REMAKE, DRAMA, SUOČAVANJE SA TEŠKOM BOLEŠĆU, TOPLA INSPIRATIVNA PRIČA
PREDNOST/MANA: USPJEŠNO REKREIRANJE KLASIKA / PROPUŠTENA PRILIKA DA SE NAPRAVI NEŠTO VIŠE SA TOM PRIČOM
SLIČNO: IKIRU (1952)

POHVALA: Ovo je remake poznatog japanskog filma "Ikiru" iz 1952., napravljen na gotovo identičan način kao i orginal, samo što je ovo engleska verzija. Priča je ista, ništa se nije mijenjalo i to je napravljeno na jedan solidan način, čisto da se ta priča ponovno stavi na velike ekrane. Priča o ozbiljnom administrativnom službeniku koji, nakon što sazna da boluje od teške bolesti i da mu nije ostalo još puno vremena, odluči iskoristiti to preostalo vrijeme kako bi napravio nešto korisno što bi onda dalo smisao njegovom životu. Zaista jedna prekrasna priča koja nam govori koliko jedan čovjek može postići u kratkom vremenu kada stvarno želi napraviti promjenu, priča koja, na prvu, zvuči pomalo depresivno, ali je zapravo jako pozitivna i inspirativna. Rijetkost je pronaći film koji od koncepta smrti napravi priču koja slavi život, umjesto da završi kao tragedija i žaljenje za gubitkom, a to je nešto čega bi sigurno trebalo biti više. Na kraju krajeva, mislim da bi većina nas radije odabrala da se naš život slavi, nego da nas se žali, ali opet to žaljenje i dalje većinski prevladava među ljudima.
KRITIKA: Moglo bi se reći da nije bilo nikakve potrebe za ovakvim remakeom, ako već ideš nešto dirati, onda bi se očekivalo da imaš neku ideju kako nadograditi tu priču, ili barem izmijeniti pozadinu, vremenski period, likove, kako bi odgovarali trenutnoj situaciji, ali ovdje se radi o gotovo pa identičnom filmu. Lako bi se moglo reći da se radi o lijenom pokušaju kopiranja jednog te istog. Ne može se reći da nije bilo prostora da se napravi puno više od te prekrasne priče. Glavni lik govori o tome da nekad nije bio takav - dosadan, ozbiljan, kako ga kolege nazivaju "zombie" (živ, ali mrtav), a opet nikad ne vidimo tu njegovu prošlost, kakav je bio prije, osuđeni smo mu vjerovati na riječ, što ispada malo nategnuto. Da smo vidjeli taj lik u njegovim ranijim razdobljima života, više bi razumjeli njegove odluke nakon što sazna svoju tešku dijagnozu. Ovo je bila savršena prilika da se ova priča nadogradi onim što je falilo orginalu, a to je uvid u cijeli život glavnog lika, onda bi to zaista bilo vrijedno naslova filma. Mogli smo, recimo, vidjeti neke paralele između njega i njegovog sina, bolje razumjeti i tu odluku gdje on odlučuje ne reći svojoj obitelji da je bolestan. Film i tako kratko traje, bez problema je moglo biti dodano još dvadesetak minuta, što bi taj film možda i poguralo prema tome da bude nominiran za više nagrada, a u ovakvom obliku bojim se da će brzo pasti u zaborav.

7.4/10 - TEŠKOM MUKOM ME PRISVOJIO NA KRAJU
ŠTO OČEKIVATI?: TEŠKA DRAMA, KAZALIŠNO, UNUTAR JEDNE PROSTORIJE, NEZDRAVI NAČIN ŽIVOTA, LICEMJERJE, PREDRASUDE, MEĐULJUDSKI ODNOSI,
PREDNOST/MANA: ODLIČNI BRENDAN FRASER / SKUP NEPRIRODNIH, ISFORSIRANIH SITUACIJA
SLIČNO: THE WRESTLER (2008), CARNAGE (2006)

POHVALA: Charlie je online učitelj koji ima velikih zdravstvenih problema uzrokovanim pretilošću, ne želi se liječiti niti prestati sa nezdravim navikama koje su ga dovele do tog stanja, iako je došao do stadija gdje se više ne može ni dići samostalno sa kreveta i pitanje je dana kada bi mogao umrijeti zbog svega toga. Odjednom, baš u to vrijeme, razni likovi se pojave u njegovom životu, od kojih svaki ima svoje, različite motive oko njega. Neki žele njegov novac, neki mu žele pomoći sa zdravljem, neki ga žele "spasiti", a neki ga sam žele upoznati. Sve se to odvija većinom unutar jedne prostorije, tako da film dosta izgleda kao neka kazališna predstava, što zna biti zanimljivo, ali zna biti i naporno. Rekao bih da film prvo želi da zamrzite Charliea zbog njegovog neodgovornog ponašanja, a onda da postepeno zamrzite i ostale zbog njihovih predrasuda i licemjerja. Reklo bi se, klasični Aronofsky i njegova generalna mržnja prema ljudskim bićima. Ovo sigurno nije film koji će vas "podići".
Iako tu ima više likova, i svaki od njih nudi nešto svoje, najbitniji dio priče je odnos između Charliea i njegove kćeri, to je kralježnica filma jer sve ovisi o tome. Film cijelo vrijeme pleše na granici između potpune katastrofe i remek djela, malo je falilo da mi završi na dnu liste, ali taj odnos između oca i kćeri je u samom finišu nekako na jedvite jade ipak iznio film iz provalije. Baš kao onaj trenutak u gospodaru prstenova kad Gandalf dođe u pomoć sa vojskom u zadnji tren, tako i ovdje Aronofsky izvuče "kita" iz guzice da spasi svoj film. Tada se iz jednog užasnog nereda izvukao dobar film.
Jako podsjeća na jedan od njegovih prošlih filmova, "The Wrestler", čak je i završio na identičan način.
Brendan Fraser u glavnoj ulozi je junački nosio ovaj film na svojim leđima, on je zapravo bio jedina konstanta u cijelom filmu, jedina stvar za koju nemam nikakve zamjerke. On je bio kit koji je odlučno vukao taj improvizirani, skrpani i prenatrpani splav od filma. Bravo za njega.
KRITIKA: Od samog početka sam primijetio da se stvari događaju kako je u tom trenutku odgovaralo scenaristu, odnosno, sve je djelovalo užasno isforsirano i nepromišljeno, baš kao da je izvlačio likove i situacije iz guzice kako je pisao. Mislim da nije imao nikakav plan u kojem smjeru će taj film ići prije nego što je počeo pisati, već je samo smišljao stvari kako je išao, u nadi da će do kraja pronaći neki smisao u cijelom tom svom kupusu. To čak i ne mora biti toliki problem ako redatelj kasnije da malo slobode glumcima u smislu da oni daju nešto svoje svemu tome i na taj način učine scenarij prirodnijim, ali ovdje mi se čini da je redatelj strogo pratio scenarij, a onda dosta tih scena ispadne neuvjerljivo i isforsirano, kao da ni glumci nisu sigurni u tekst koji izgovaraju.
Scenarist je imao sreće što mu se njegova priča sa "Moby Dickom", i emocionalni naboj koji je sa tim došao, isplatila na kraju, inače bi ostao na gomili međusobnih odnosa koji su bili toliko patetični i pretjerani da na kraju ništa više nije imao smisla. Cijeli film je bio jedan neuredan skup isforsiranih situacija i likova, povezan emocijom koja je došla iz odnosa između oca i kćeri na samom kraju.

7,4/10 - OSVIJEŽAVAJUĆ I PUN ENERGIJE
ŠTO OČEKIVATI?: POZITIVAN, DINAMIČAN I ZABAVAN, NEOBIČNE ŽIVOTNE SITUACIJE, "FEEL GOOD", ODRASTANJE, DOBRA ŽIVOTNA PORUKA
PREDNOST/MANA: JAKO DINAMIČAN / NEDOSTATAK KEMIJE MEĐU GLUMCIMA
SLIČNO: CODA (2021), SING STREET (2016), THE PERKS OF BEING A WALLFLOWER (2012)

POHVALA: Ovo je jedan od onih "feel good" filmova o odrastanju koji su puni energije i optimizma, vrijeme vam brzo prođe uz njih i nekako ste sretni što ste ga pogledali. Dosta igra na kartu "poremećaja", tako da ima tu i autizma, bipolarnosti, depresije, no to nije pretjerano iskorištavano, kao što neki filmovi danas znaju napraviti. Glavni lik je super hiperaktivan, jako se lako se zaljubljuje, ima "šaren" pogled na život i nije veliki fan odgovornosti, iako to velik dio filma izgleda fora i simpatično, film na pametan način pokazuje da i takvo ponašanje zna biti jako negativno, pa tako njegove "pozitivne" osobnosti često dovode do toga da je "šupak" prema onima koji razmišljaju drugačije, pa čak i do toga da postane destruktivan prema svima koji su blizu njega. To mi se jako svidjelo, jer mi se čini da se danas takvi ljudi i takve osobine prikazuju isključivo u dobrom svijetlu, iako to u stvarnosti nikad nije tako jednostavno, film pokazuje da na kraju "odgovornost" uvijek nadilazi naše naivne i jednostavne poglede na svijet i da je nemoguće pobijeći od toga, koliko god se to nama činilo nepravedno. Ovo je zgodan film koji svakako vrijedi pogledati, iako na prvu dosta jednostavan, na kraju ipak uspijeva iznjeti neke korisne poruke o životu.
KRITIKA: Kemije između glavnog lika, kojeg glumi Cooper Raiff, i njegovog ljubavnog interesa, koju glumi Dakota Johnson, uopće nije bilo. Prvo, Cooper Raiff mi iz nekog razloga uopće nije uvjerljiv kao osoba od 22 godine, bio sam siguran da glumac ima prek 30 godina, ispostavilo se da ima 25, ali opet, izgledao je kao osoba od 33 godine koja pokšava glumiti nekog hip mladića, ali dobro, to nije tako velik problem u usporedbi sa drugom stvari. Druga stvar je Dakota Johnson, zgodna žena, ali potpuno promašen izbor za ovu ulogu, za ovaj film, koji je mogao biti daleko bolji sa nekom drugom glumicom. Ona je izgledala kao izvanzemaljac pored glavnog lika, kao da će ga proždrijeti svakog trena poput neke bogomoljke, iza njezinih očiju se krije 50 nijansi tame, izgleda kao da je mrtva iza tog umjetnog osmijeha. Definitvno mi je jedna od najantipatičnijih glumica trenutno, a samo što ne iskoči iz paštete koliko je stavljaju u filmove zadnjih par godina, uvijek sa tim istim luđačkim pogledom... Nija ona kriva, mislim da ju ljudi doslovno iskorištavaju, ima 10 filmova u zadnje tri godine, ispili su svu životnu energiju iz nje, pretvorili su ju u sociopata, kao da nije dovoljno propatila sa 50 nijansi sive. Slična priča kao i sa Jennifer Lawrence, nju su isto doveli do toga da u svakom filmu izgleda kao da su joj ispili dušu.
PROPUŠTENO: Definitivno druga glumica umjesto Dakote, ovako sam imao osjećaj da je cijeli taj dio filma promašen potencijal, sve ostalo mi je bilo super, možda su još malo mogli produžiti film i više ubaciti dio gdje glavni lik krene raditi sa djecom koja boluju od ALS-a, to mi se nekako činilo ubuačeno samo reda radi.

7.3/10 - IT JUMPSCARES
ŠTO OČEKIVATI?: HOROR, OPSJEDANJE, MENTALNA BOLEST, UZBUDLJIV, OSLANJA SE NA "JUMPSCARE" ELEMENTE, UVJERLJIV PROTAGONIST
PREDNOST/MANA: UZBUDLJIV / PREVIŠE SE OSLANJA NA JEFTINE TRIKOVE
SLIČNO: IT FOLLOWS (2014)

POHVALA: Ovaj film mi je podigao otkucaje srca više nego što sam to želio, moram priznati da me pošteno isprepadao, tako da će vjerojatno odnijeti titulu najstrašnijeg filma godine. Ako ste fan filmova koji se oslanjaju na "jumpscare", odnosno, toga da vas film može "zaskočiti" u svakom trenutku, ovo je nešto što morate pogledati, jer se radi o filmu koji je užasno manipulativan u korištenju tih "trikova". Definitivno nije za one slabijeg srca. Film prati Rose, psihijatricu, mislim, koja naleti na pacijenticu koja joj ispriča kako viđa neke čudne stvari. Pacijentica se ubije, nakon čega Rose počinje viđati iste čudne stvari. Ovaj film je definitivno uvelike inspiriran sa "It Follows", sad već pomalo kultnim hororcem iz 2014e. Samo što se ovaj film puno više oslanja na "jumpscare" elemente, pa mi ga je najlakše opisati kao "It Jumpscares", iz toga zapravo možete izvući sve što trebate znati o njemu. "Smile" je jako uzbudljiv film, bio sam konstantno na rubu, jako dobro zna kako iznenaditi publiku. Osim toga, mislim da je i priča jako dobra, koristi mentalnu bolest, samoubojstvo i demonsku opsjednutost na dosta uvjerljiv način, glavna glumica je to jako dobro "prodala". Imate osjećaj kao da proživljavate sve te stvari zajedno sa njom. Taj dio sa mentalnom bolešću i samoubojstvima daje jednu posebno zastrašujuću razinu, čak se krenete pitati jesu li možda pretjerali u nekim stvarima.
KRITIKA: Ovaj film možete opisati na razne načine, ali "orginalan" nije jedan od njih, jer, budimo realni, nisu baš bili previše maštoviti ovdje. Redatelj i autor, Parker Finn, osim što je potpuno uzeo šprancu korištenu u filmu "It Follows", obožava koristiti forsirane, jeftine "jumpscare" trikove, nešto što svaka budala može napraviti. Gotovo se isključivo oslanja na njih, što na kraju dovodi do toga da publiku stavlja u defenzivni položaj, gdje im sva pažnja odlazi na iščekivanje, jer su već svjesni da film manipulira sa njima i da će ih sigurno ponovno pokušati dobiti na istu foru. To što redatelj voli koristiti tuđe ideje kao temelj svojeg filma, zatim to sve prekrije gomilom jeftinih trikova, ne daje mi previše entuzijazma za budućnost njegove karijere. Film završava na način da izgleda kao da će biti nastavak, ali ne znam zašto, što ćemo gledati u nastavku? Još istog? "Smile" se oslanjanjem na "jumpscare" ograničio na to da bude "one trick pony", on je svoje odigrao, stjerao se u kut, više neće moći iznenaditi publiku na isti način, a nakon toga više ne može niti napraviti išta drugo. Neki od sporednih likova su bili previše neozbiljni, gotovo kao da su ispali iz neke parodije, na trenutke izgleda kao da je redatelj pokušao pogurati i neku komediju unutra, napravio je korak u tom smjeru, a onda je skužio da u filmu ima neke dosta teške teme, poput samoubojstva, pa možda ta komedija i ne bi bila najmudriji izbor. Na kraju je ostao na tom jednom koraku, što ponekad zna previše "stršiti" u sceni.
PROPUŠTENO: Trebalo se više kombinirati sa različitim načinima "strašenja" publike. Dati si više prostora. Ja mislim da bi ovaj film super funkcionirao da su osobe, koje su se smijale, odnosno, demon, bile uvijek prisutne negdje u pozadini, samo bi se prebacivale i mijenjale oblik. Tako bi glavni lik znao da je "to nešto" stalno uz njega, ali pošto mijenja oblik, uvijek bi bila opasnost da u tom trenu možda komunicira sa njim, a da tog nije svjestan. U ovom filmu "to nešto" se pojavljuje samo kada redatelj zaključi da je to pravi trenutak da isprepada gledatelja, njegova pojava nema neke svrhe van toga. Mislim da je propušteno što "to nešto" nije imalo neku osobnost, tako bi barem malo pobjegli od toga da gledamo samo malo drugačiju verziju "It Follows". Bilo bi super da su uspostavili demona kao nekog šupka koji uživa u "trolanju" ljudi, neko sadističko biće koje bi služilo kao antagonist, to bi jako dobro odgovaralo ovom filmu.

7.3/10 - HVATANJE SERIJSKOG UBOJICE U IRANU
ŠTO OČEKIVATI?: IRAN, KRIMI, UBIJANJE ŽENA U IME VJERE, NEKI DRUGI SVIJET, INSPIRIRAN ISTINITIM DOGAĐAJIMA
PREDNOST/MANA: ZANIMLJIVA PRIČA / NEDOSTATAK ŠIRINE
SLIČNO: TASTE OF CHERRY (1997), ONCE UPON A TIME IN ANATOLIA (2011)

POHVALA: U ogromnom broju raznih filmova, dokumentaraca i serija o serijskim ubojicama, ta tema već polako postaje izlizana i naporna, no, ovaj film je nešto drugačiji jer se radnja odvija u Iranu, a to je kao da se radi o nekom drugom svijetu, nekoj paralelnoj stvarnosti, a ne zemlji koja je u 21. stoljeću. Tamo se na serijske ubojice gleda nekim drugim parom očiju, gdje je religija daleko ispred razuma i znanosti.
Usporedno pratimo novinarku, koja dolazi u sveti grad Mashhad kako bi istraživala niz ubojstava prostitutki, i serijskog ubojicu, koji želi postati mučenik tako što čisti grad od grješnih žena. Zanimljivo je gledati kako je njoj teško uopće obavljati svoj posao samo zato što je žena, a on, s druge strane, samo sjedne na svoj motor, pokupi ženu, zadavi je, i baci negdje na polje kao da je otišao kupiti vreću krumpira na plac. Da nije tužno bilo bi smiješno to što on uporno želi dobiti priznanje za svoja djela od društva, ali, koliko god on žena ubije, to nije dovoljno jer to društvo uopće nije briga za hrpu mrtvih prostitutki.
Sve u svemu, jako dobar film koji ima dobru glumu, zanimljivu priču i solidnu režiju, svakako ga vrijedi pogledati.
KRITIKA: Dobio sam dojam da se više ljudskosti dalo ubojici nego ubijenim prostitutkama, koje su prikazane na takav način da je stvarno izgledalo kao da im ovaj čini uslugu što ih ubija, baš su se jako potrudili da što manje liče na ljudska bića i da vam što manje bude stalo do njih. Definitivno mislim da je film previše prostora dao ubojici u odnosu na dio priče sa novinarkom, mislim da je ona nekako završila kao sporedna stvar u cijelom filmu, što mi nema baš puno smisla. Volio bih da je film otišao malo više u širinu, da se više bavio društvom i kako ono gleda na ta ubojstva, u tome zapravo leži ono pravo blago. Vidimo to kroz film na trenutke, ali očekivao sam više, htio sam vidjeti podjele, razlike u mišljenjima, nešto što bi pokazalo da nije cijeli Iran jedna rulja zaostalih ekstremista, no film završi baš na takav način - političari nisu savršeni ali na kraju naprave ono što je potrebno, ima par dobrih ljudi, a sve ostalo su zomboidni islamisti koji slave serijske ubojice. Nekako mi to nije baš najbolje izbalansirano, trebalo je tu još kompleksnosti. Na kraju je ispalo kao da ponovno gledam neki film koji romantizira svog serijskog ubojicu, samo što se, ovaj put, radi o Iranu pa je malo drugačije, ali zapravo nije, a imao je priliku da bude puno više od toga.

7.3/10 - KVALITETNA ŠPANJOLSKA DRAMA O "DOBROSUSJEDSKIM ODNOSIMA"
ŠTO OČEKIVATI?: DRAMA, ŠPANJOLSKO SELO, ZAMJERANJE MEĐU SUSJEDIMA, VJETRENJAČE
PREDNOST/MANA: DOBRO RAZRAĐENI KOMPLEKSNI ODNOSI / RAZOČARAVAJUĆA ZAVRŠNICA
SLIČNO: TRUTH AND JUSTICE (2019)

POHVALA: Par iz Francuske dolazi u živjeti u španjolsko brdsko selo kako bi se tamo u miru bavili poljoprivredom, no njihovi susjedi, lokalni starosjedioci, žele prodati to zemljište kako bi se tamo izgradile vjetroelektrane, s tim novcem bi napokon dobili priliku da odu iz te zabiti, tu dolazi do sukoba između dva svijeta. Ovo je film koji ove godine ima najbolje, najkvalitetnije razrađene odnose između svojih protagonista i antagonista, obje strane imaju savršeno razumljive i jasne razloge zašto su oni u pravu a drugi nisu, prava je rijetkost vidjeti tako nešto. Ja se nisam mogao svrstati ni na jednu stranu, jer su obje bile savršeno izbalansirane, tako da je super gledati kako se jedni i drugo tvrdoglavo drže svoje strane. Knjiga bi se mogla napisati o kompleksnosti odnosa u ovom filmu. Treba pohvaliti glumca Luisa Zaheru, koji glumi negativca ovdje, savršeno je skinuo taj tvrdi karakter osobe koja mrzi da mu neki došljak određuje što da radi. Prva polovica filma mi je bila odlična, druga je bila prolazna, bilo je tu prostora da se napravi i daleko bolji film.
KRITIKA: Negdje na sredini filma se dogodi nešto jako bitno i nakon tog zapravo kreće jedna potpuno drugačija priča. Film tada zaključuje važan i zanimljiv dio priče na jedan dosta bezvezan način i očekujete da će to opravdati u nastavku, ali ostatak filma nakon tog u usporedbi djeluje usporeno i dosadnjikavo. Drugi dio priče gotovo pa nema nikakve veze za onim što je pogonilo prvi dio, film potpuno odustaje od sukoba između dviju strana i umjesto toga pokušava nastaviti sa nekom pričom o obitelji i ljubavi koja nije ni blizu tako zanimljiva, a ni nema puno smisla. Kao da film odjednom želi biti nešto drugo, ono, dosadilo mi je ovo, ajmo se sada baviti nečim drugim. Film onda samo završi u jednom trenutku, na takav način na koji je mogao završiti u bilo kojem trenutku u zadnjih 40min filma i to ne bi radilo nikakvu razliku. Baš se razočaraš jer si mislio da ćeš dobiti puno više od tog filma, s obzirom koliko je kvalitetan bio prvu polovicu.
U jednoj sceni jedna od glumica se bez ikakvog razloga odjednom skine i pitam se kako je taj razgovor, u kojem joj redatelj objašnjava da je to ključno da bi scena funkcionirala, izgledao. Ne samo da to nije imalo nikakvog smisla, već i taj lik kompletno nije imao nikakvog smisla unutar filma. Nakon što se skinula, redatelj je odlučio da je to bilo dosta njezinog lika i da je ispunila svoju svrhu te ju je odmah u sljedećoj sceni poslao na bus, a ja budala sam mislio da će njezin lik imati smisla do kraja filma.
PROPUŠTENO: Sukob između kćeri i majke u ovom filmu je djelovao kao bitan događaj a na kraju nije doveo nigdje, kćer samo ode a ja se pitam zašto je ovo sve uopće moralo biti u filmu ako će završiti na takav glup način. Trebalo je napraviti da kćeri i majka nisu u najboljim odnosima, ali ih smrt oca/muža zbliži, njih dvije bi onda svojom strpljivošću i mudrošću uspjele napraviti ono što on i njegova tvrdoglavost nisu uspjeli. Možda bi okrenule selo protiv braće, koja bi onda u jednom trenutku, u nekom pijanom stanju, otkrila da su oni ti koji su ubili Antoinea. To bi imalo daleko više smisla nego ovo što su napravili u filmu. Imali bi razvoj odnosa između kćeri i majke, kćer bi razumjela zbog čega su njezini roditelji toliko uporni da ostanu živjeti tamo, odlučila bi ostati kako bi ispunila viziju svojeg oca, tu bi možda vidjeli kako ona i on zapravo nisu toliko različiti, i tako bi njezina pojava u filmu imala smisla. Olga bi uspostavila odnos sa kćeri koji do tad nije imala i u tome bi dobila motiv da nastavi dalje. Dobili bi i zaključak priče oko vjetroelektrana.

7.3/10 - SOLIDAN FILM O ISTRAŽIVAČKOM NOVINARSTVU
ŠTO OČEKIVATI?: NOVINARSTVO, ISTINITI DOGAĐAJ, HARVEY WEINSTEIN, #METOO POKRET, ZLOSTAVLJANJE ŽENA, DOBRA GLUMA
PREDNOST/MANA: ZANIMLJIV / NIŠTA POSEBNO
SLIČNO: SPOTLIGHT (2015)

POHVALA: Film prati dvije novinarke New York Timesa koje krenu istraživati niz zataškavanja i nagodbi povezanih sa bivšim djelatnicama i glumicama koje su radile za poznatog filmskog producenta, Harveya Weinsteina, nešto što će kasnije dovesti do stvaranja jednog od najpoznatijih ženskih pokreta današnjice. I dan danas možete naletiti na pokojeg neandertalca na razno raznim okupljanjima, ali i u politici, koji ponavlja "pa kaj su čekale do sad da kažu da su zlostavljane, sad su se sjetile...", ovaj film takve stvari dosta kvalitetno objasni, bez nekog pretjerivanja ili "plesanja po grobu", odnosno udaranja po glavi sa nekim porukama, što mi se dosta svidjelo. "She Said" je solidan istraživački film, dobro odglumljen i dovoljno zanimljiv. Nije bilo puno riskiranja ovdje, ovo je ista ona špranca koju smo već vidjeli sa ovakvim novinarskim filmovima, hladan pristup, puno hodanja unutar novinarskih redakcija, zvanja, pričanja... tako da ne možete fulati sa ovim filmom ako volite takve stvari. Gluma je jako dobra, dosta hladna i suzdržana, ali svejedno dobra.
KRITIKA: Teško je naći neku kritiku ovdje, radi se o solidnom filmu koji koristi sigurnu šprancu. To je zapravo ono što je problem kod njega, previše je limitiran, ne nudi ništa što bi ga izdvojilo od drugih sličnih filmova, zato će ga i većina ljudi zaboraviti jako brzo. Jasno je da filmovi o istraživačkom novinarstvu idu prema tome da budu precizni, hladni i suzdržani, ali to otvara prostor drugim stvarima, poput režije i kinematografije, da naprave iskorak kako bi taj film ipak ostavio neki trajni utisak kod gledatelja. "She Said" nema ni jedan kadar koji bi mi zapeo za oko, koji bi iskočio, nema ni jedne scene koja bi me oduševila, sve je tako prokleto ravno, svaki kadar, svaka scena je jednaka onoj prije. Definitivno je tu falilo više kreativnosti i znanja od strane redateljice. Još jedna stvar. Skoro sam zaboravio na to, što dovoljno govori. Neki muški likovi, točnije muževi dviju novinarki, u ovom filmu nemaju nikakvu drugu ulogu osim da "ispunjavaju sobu", odnosno da stoje pored glavnih likova kako bi publika znala da one imaju obitelj, ne znam jel itko od njih dvojice progovorio više od jedne rečenice u filmu(ako i je, kao i da nije), a bili su dosta prisutni. Ekipa je doslovno samo sakupljala prašinu unutar scene, mogli su slobodno staviti par lutaka, ili kartonskih izrezotina, i ne bi bilo nikakve razlike. To mi stvarno nije jasno, bolje da su jednostavno maknuli te scene i to vrijeme iskoristili za nešto drugo.
PROPUŠTENO: Umjesto beskorisnih muževa, više vremena se trebalo dati samim žrtvama, previše mi je to bilo tanko. Općenito mi je bilo previše beskorisnih likova koju su tamo samo radi reda, osim dvije novinarke, svi ostali likovi su za zaborav. Trebalo je smanjiti broj likova i bolje iskoristiti te koji bi ostali.

7.3/10 - DOBRI STARI CRONENBERG
ŠTO OČEKIVATI?: BODY HORROR/SCI-FI, UMJERENO UZNEMIRUJUĆ, INTRIGANTAN, KLASIČNI CRONENBERG
PREDNOST/MANA: ORGINALNA SCI-FI PRIČA / PREVIŠE TOGA OSTANE NERAZJAŠNJENO
SLIČNO:THE BROOD (1979), DEAD RINGERS (1988)

POHVALA: Svake godine naletite na barem jedan članak o nekom filmu zbog kojeg su ljudi na nekom filmskom festivalu bježali koliko je bio šokantan, ove godine je to bio ovaj film. Da li je "Crimes of the Future" zaista toliko šokantan film? Nije. Ti koji su bježali su valjda mislili da idu gledati neku obiteljsku komediju, pa su sa sobom poveli i klince, ako je tako onda ih razumijem. Nema tu ništa previše uzemirujuće, ako bih ga trebao usporediti sa filmom koji je stvarno uznemirujuć, recimo "Martyrs", rekao bih da je na 15% tog filma.
Ovo sigurno nije film za širu publiku, ali za one koji vole Cronenberga ovo će biti prava poslastica. Njegovi filmovi su stvarno jedinstveni, s jedne strane su nekako prljavi i oštri, poput nekog zahrđalog čavla, a s druge strane su ugodni i opuštajući, poput nekog dobrog vina, to je valjda ta body horror/sci-fi formula koja nekako kod starijeg Cronenberga super funkcionira. Njegov sin je nedavno pošao njegovim vodama filmom "Possessor", ali to mi je recimo bilo degutantno za gledati, imao sam osjećaj kao da gledam u dušu nekog psihopata koji mašta o ubijanju. To nije slučaj ovdje, za razliku od svog sina, David Cronenberg uvijek drži tu granicu dobrog ukusa i zato ga volim i poštujem, ima tu dosta izraslina, organa i sličnog, ali likovi su uvijek dobro napravljeni, stalo vam je do njih, iako se nalaze u jako čudnim situacijama, opet se nekako možete staviti u njihovu kožu. Film je baš na onoj razini Cronenberga 70ih i 80ih - orginalan, intrigantan i pomalo neugodan, ali, u svakom slučaju, jedinstveno iskustvo.
KRITIKA: Film je dosta zanimljiv, ima tu puno za raspakirati i, normalno, očekujete da će film nešto učiniti za vas, ali on završi nekako naprasno, stvari se dogode, većina toga ostane visjeti u zraku, a od vas se očekuje da popunite te praznine. To bi sve bilo uredu, ali nije mi to ovdje sjelo najbolje, film je većinu vremena dosta spor, polako gradi priču, a onda se odjednom stvari dogode i film samo završi, a ti se pitaš koji kufer se sad dogodio. To je takav tip filma, koliko god bio zanimljiv, limitiran je autorom koji ne želi, ili nema hrabrosti, odmotati priču do kraja. Cronenberg se drži svojeg stila, svi njegovi filmovi su takvi, koliko god priča i likovi bili zanimljivi, on uvijek limitira sve to sa nekim zbunjujućim, misterioznim završetkom, razumijete zašto je to napravio, ali opet ostanete razočarani jer znate da je tu bilo potencijala za puno više.
Falilo je glazbe u filmu, bilo je previše prazno.
PROPUŠTENO: Bilo je tu materijala za dva filma, puno super ideja, samo što se dosta toga uključi tek na samom kraju, a većinu filma gledate neke bezvezne umjetničke performanse, zadnjih pol sata odjednom dobijete špijunski triler, kraj me čak podsjetio na "Tenet". Mogao je to biti i odličan film, stvarno šteta što se netko tako kreativan poput Cronenberga limitira glupostima. Samo dio sa glavnim likom koji je zapravo dvostruki agent, što mi je bilo užasno zanimljivo, a uopće nije iskorišteno, i dio sa onom grupom koja želi da ljudi jedu plastiku jer je to sljedeći korak evolucije, su dovoljni da se od njih napravi sci-fi remek djelo, ali ne, Cronenberg se radije bavi organskim tetovažama i ekipom koja si liže otvorene rane... zato će, nažalost, ovaj film biti gledan samo od strane šačice njegovih fanova, a mogao je biti na razini Nolana i Camerona koji iza sebe imaju ogromnu publiku koja jedva čeka svaki njihov film.

7.2/10 - GLUPO JE KAO ŠTO ZVUČI, ALI BAR JE ZABAVNO GLUPO
ŠTO OČEKIVATI?: BOŽIĆNI FILM?, AKCIJA/KOMEDIJA, NIJE ZA DJECU, PUNO NASILJA, NEOZBILJAN, NA GRANICI PARODIJE, GLUPA ZABAVA
PREDNOST/MANA: JAKO ZABAVAN / UŽASNI LIKOVI
SLIČNO: DIE HARD (1988), HOME ALONE (1990)

POHVALA: Ovog Božića... Djed Mraz je gledao previše Terrifiera i Northmana pa se umjesto ugljena odlučio za sadistički ubilački pohod prema onima koji nisu bili dobri. Ovaj film je toliko glup, ali opet toliko zabavan da mu moram čestitati. David Harbour glumi Djeda Božićnjaka (pravog) koji naleti na skupinu dobro naoružanih pljačkaša koji žele ukrasti novac super bogatoj obitelji, koja se sastoji od apsolutnih šupčina koji su i sami ukrali taj novac. Dok je prva polovica filma pomalo usporena, druga se pretvara u potpuni pokolj i ludilo. Film ne skriva to da pokušava biti kombinacija "Umri muški" i "Sam u kući", samo što su ovdje "dobri momci" ubojice i sadisti. Mislim, priča nema nikakvog smisla, ali film se ne shvaća ozbiljno i zabavlja se sa činjenicom da je glup, teško je tu nešto prigovoriti. Postigao je ono što je htio, a to je da bude prokleto zabavan. Akcija je dobra, ljudi umiru na maštovite, duhovite, apsurdne načine, tako da nikad nije dosadno. Film nema nikakvu dobru poruku, nikakvu dubinu, ovdje se radi samo o čistoj, glupoj zabavi, i u tome nema ništa loše.
KRITIKA: Svi likovi u ovom filmu su užasni, iako na početku njih par izgleda normalno, do kraja filma i oni se probrate na tamnu stranu, na što je izravno utjecao sam Djed Mraz, koji bi trebao biti "good guy" ovdje. Niti jedan lik u ovom filmu nema pozitivan put. Gledatelj bi trebao navijati za obitelj, a oni su još veće šupčine od pljačkaša, da je bilo pravde Djed Mraz bi ih sve pobio do kraja filma. Postoji lik male djevojčice, koja na početku za Božić samo želi da joj se roditelji pomire, ona izgleda kao nešto vrijedno spašavanja, ali do kraja filma, pod utjecajem Djeda Mraza, ona postaje teški sadist i nemilosrdni ubojica. Ona je najstrašniji dio filma, imat ću noćne more od njezinog sadističkog smijeha, to sr*nje bi utjeralo strah u kosti svakoj normalnoj osobi. Tako da nemate za koga navijati u ovom filmu, meni je čak glavni negativac imao najviše smisla u cijeloj priči, samo je htio ubiti tu gomilu šupčina predvođenih manijakalnim Djedom Božićnjakom.
PROPUŠTENO: Ako je plan bio da nitko u filmu ne bude dobra osoba i da nema nikakvu dobru poruku, onda su to trebali prigliti do kraja i pobiti apsolutno sve. Zašto bi ovi šupci od bogataša trebali ostati živi? Pošto je stari od djevojćice isto teški kreten, mogli su napravit da Djed Mraz na kraju umre, a on onda preuzme njegovu ulogu kako bi se iskupio za svoje grijehe, kao što se i ovaj valjda morao nakon što je proveo svoj život ubijajući. Ili je to mogao biti glavni negativac, koji mrzi Božić, on je mogao imati jedan put iz lošeg u dobro, to bi isto bilo zanimljivo, jer film nikad ne daje objašnjenje zašto je Djed Mraz postao to što je, a ovo bi imalo najviše smisla. Loša osoba koja u prisustvu više sile vidi svoje grijehe i prihvaća pokoru u obiku toga da cijelu vječnost mora ispunjavati tuđe želje.

7.2/10 - SOLIDNA, ALI POMALO DOSADNA PRIČA O VELIKOM I VAŽNOM SUĐENJU
ŠTO OČEKIVATI?: ARGENTINA, ISTINITI DOGAĐAJ, SUĐENJE VOJNOJ DIKTATURI, DOBRA GLUMA, IZLIZANO I USPORENO
PREDNOST/MANA: KOMPAKTNA I DOBRO ZAOKRUŽENA PRIČA / DOSADAN I BEZDUŠAN
SLIČNO: THE TRIAL OF CHICAGO 7 (2020)

POHVALA: Film koji prikazuje veliko suđenje vodećim ljudima vojne diktature koja je bila na čelu Argentine, za čije vrijeme se dogodio velik broj ubojstava, mučenja i ostalih teških zločina protiv političkih protivnika, ali i nevinih ljudi koji su se slučajno našli u blizini. Ovo je jedan klasični film sa sudskim procesom u središtu, napravljen prema istom kalupu koji je prisutan u većini takvih filmova. Ima solidnu glumu, režiju, scenarij, teško je pronaći neku primjedbu, ali teško je i pronaći nešto što bih izdvojio posebno, jednostavno, ovo je isti film koji sam gledao već jako puno puta i za koji mjesec ću ga već brkati sa sličnim filmovima koji su se bavili raznim drugim važnim suđenjima.
KRITIKA: Ne pokušava ništa novo, previše je staromodan, štreberski i pomalo bezdušan. Previše je tu procedure, propisa, sastanaka, "važnih" osoba, politike - baš kao da je nastao u laboratoriju neke grupe povjesničara, političara i sudaca. Za osobu koja nije upoznata sa ovim događajem u povijesti Argentine i koja nema ulog u tome, ovaj film neće učiniti ništa kako bi ga približio tome, većina publike će ga pogledati i onda zaboraviti da je uopće postojao. Još jedan film u moru sličnih... Taj kalup koji se stalno koristi kod filmova koji se bave velikim sudskim procesima je toliko izlizan da ih je teško razlikovati, a kamoli naučiti i zapamtiti nešto iz svega što se događalo oko toga. Žalosno je, ali mislim da ne postoji dosadniji tip filma.
PROPUŠTENO: Film se uopće nije potrudio prikazati događaje zbog kojih se vodi to suđenje, ne vraća se u prošlost već je stalno u sadašnjosti(u vremenu sudskog procesa), tu je odmah izgubio potencijalnu povezanost publike sa događajem. Razni veliki govori i svjedočanstva su uredu, ali snimaš film, imaš mogućnost prikazati neke od tih stvari, približiti ih ljudima koji nisu upoznati, zašto to ne iskoristiti? Dvije-tri kraće scene koje bi prikazale nešto iz prošlosti, vezano za te događaje zbog kojih imamo suđenje, bi napravile čuda za ovaj film, umjesto toga smo dobili neke scene koje su se bavile dosadnim političkim sastančarenjem koje nije imalo nikakvu posebnu ulogu u cijelom procesu.